Godinama sam invalid (djelimična oduzeost sva četiri ekstremiteta) i
nema mi ništa gore nego kada me ljudi sretnu i kažu ''Jao kako si jaka,
divim ti se, samo se bori'' itd.
Nisam jaka, niti se borim i boli me
briga ko mi se divi, jednostavno nemam izbora osim da se probudim svaki
dan i blejim po cijele dane na netu jer nemam ni jednog jedinog
prijatelja jer svi imaju preča posla od obične kafe.
0 komentari:
Objavi komentar